praeparātor , ōris, m. (praeparo), der Vorbereiter, Bereiter, viarum, Tert. adv. Marc. 4, 33: Ioannes Baptista praecursor et praeparator viae domini, Augustin. serm. 351, 2 extr.
praeparātōrius , a, um (praeparator), vorbereitend, Ulp. dig. 43, 30, 3. § 1.
praecursor , ōris, m. (praecurro), der Vorläufer, ... ... Augustin. tract. in Ioann. 4. § 6 u. 8: praecursor et praeparator viae domini, Augustin. serm. 351, 2 extr.